Mnogi me pitaju (lažem, ne pita me niko nego sam sebe juče upitah) kako izgleda statistika Premijer lige BiH nakon 11 kola pa hajde da malo zavirimo u brojke.
Wyscout kaže jedno, teren ponekad drugo, a pošto je riječ o našoj ligi, sve ćemo uzeti s dozom sumnje jer ni Wyscout nije nepogriješiv, pogotovo kada su lige poput naše u pitanju.
Prva stvar koja upada u oči je Zrinjski i gotovo 12 golova više od očekivanog! To nije slučajnost nego ozbiljna stvar, njihova dalekometna realizacija i situacije koje na prvu ne mirišu na gol završavaju u mreži. Kad na to dodamo da su primili i nešto manje nego što je model predvidio, stvari postaju još jasnije, Zrinja je ozbiljan overachiever. A ko je gledao Gorana Karačića na golu, shvata i zašto je ovako kako jeste.
Borac je tu negdje sa svojim brojkama, a slično važi i za Željezničar, Široki, Čelik, Slogu i BSK. Uglavnom, zabijaju i primaju otprilike onoliko koliko bi se i očekivalo, bez nekih velikih statističkih dugova.
Radnik je, međutim, posebna priča. Napad funkcioniše u skladu s očekivanjima, ali odbrana i golmanska statistika je preloša. Primili su šest golova više nego što je model očekivao, ulazi im sve što ide po golu.
A onda dolazimo do Sarajeva i Veleža, fenjeraša u ovoj priči.
Sarajevo je stvorilo dovoljno prilika da bi, prema xG-u, trebalo imati oko 17 postignutih golova ali činjenično stanje je drugačije, ima ih devet. To je već ozbiljan problem realizacije i jedan od najzanimljivijih podataka dosadašnjeg prvenstva. Ono što im ide na ruku jeste činjenica da se brojke, prije ili kasnije, u većini slučajeva ipak izbalansiraju. Tako bi i ovaj podatak, koji u ovom trenutku izgleda katastrofalno, do kraja jesenjeg dijela sezone mogao i trebao izgledati znatno pristojnije. Naravno, pod uslovom da ih pročepi jer džaba sva statistika ovog svijeta ako si mentalni patuljak i strah te uspjeha.
Velež? Njihov xG kaže da su trebali zabiti oko 13, a zabili su osam. Pet golova minusa u realizaciji, a na drugoj strani i 3,6 primljenih golova više od očekivanog. Kad se sve to sabere, postaje jasno zašto su tamo gdje jesu.
Naravno, xG nije sveto pismo, a Wyscoutove brojke za našu ligu treba uzeti s rezervom. Ali upravo su ovakve stvari zanimljive: neko uzima više nego što mu igra donosi, neko promašuje ono što bi morao zabiti, a neko ni na jednom kraju terena ne zna zašto je tu.
Zbir očekivanih bodova (xP) također nam sugeriše da trenutna tabela baš i ne oslikava realno stanje na terenu. Nažalost, Wyscout svoju formulu za izračunavanje xP-a čuva kao zmija noge, pa se ne bih previše upuštao u komentarisanje brojki čiju metodologiju fakat ne razumijem.
Uglavnom, ako bismo vjerovali xP-u, tabela bi izgledala poprilično drugačije. Borac bi bio lider, Sarajevo drugo, a Zrinjski tek treći. Radnik bi zauzimao visoko četvrto mjesto, BSK peto, Velež šesto, dok bi Čelik i Željezničar bili sedmi, odnosno osmi. Široki Brijeg bi se smjestio na devetu poziciju, a na samom dnu, i to poprilično uvjerljivo, nalazila bi se Sloga.
Dakle, prema očekivanim bodovima, jedno je ono što gledamo na tabeli, a nešto sasvim drugo ono što nam sugeriše statistika.
Druga stavka koja je meni iznimno zanimljiva jeste broj udaraca prema golu. Tu vidimo da je Borac ubjedljivo najraspucanija ekipa lige, dok se fudbalerima Željezničara i Sloge šutiranje, izgleda, "malo gadi".
S druge strane, broj udaraca koje ekipe dopuštaju protivnicima sugeriše da Sarajevo, zajedno sa Zrinjskim, igra najbolju odbranu u ligi. S druge strane, Široki Brijeg i Željezničar očigledno imaju ogromno povjerenje u svoje golmane, Ivana Puljića i Tarika Abdulahovića, jer protivnicima poprilično velikodušno dopuštaju da provjeravaju njihove reflekse.
Posjed lopte. Ili, što bi naš narod rekao „Džaba ti lopta kad ne znaš šta ćeš s njom!“
I možda upravo ta rečenica najbolje opisuje ovu statističku kategoriju jer nam sam procenat posjeda ne govori previše o tome gdje ekipa drži loptu, šta s njom radi i, što je najvažnije, šta se iz tog posjeda na kraju izrodi.
Ipak, možemo zaključiti da je Borac ekipa koja najviše voli imati loptu u svojim nogama, dok Čelik, Velež i Željezničar nisu baš toliko zaljubljeni u tu vrstu fudbala. I to je sasvim okej, znamo da su i Čelik i Željezničar protiv određenih protivnika znali itekako dobro naplatiti brzu tranziciju i tako uzeti bodove.
Međutim, kada ti prosječan posjed padne ispod 47%, vrijedi se barem zapitati zbog čega je to tako. Naravno, ako je riječ o svjesnom taktičkom opredjeljenju, nema problema. Ali ako nije, onda postoji vjerovatnoća da si pod pritiskom i da previše vremena provodiš trčeći za loptom, a premalo igrajući fudbal.
Defanzivni dueli i konačno jedna statistička kategorija u kojoj je Željezničar najbolji u ligi. Ali statistika je poput bikinija, otkriva mnogo toga, ali ono najvažnije ipak ostavlja skrivenim, pa tako i ovdje imamo poprilično prostora za nagađanje.
Mislim da je ključ ove statistike u tome gdje se ekipa brani, odnosno na kojoj visini započinje svoj prvi presing. Ako protivnika napadaš već na 75 metara od vlastitog gola, velika je vjerovatnoća da će značajan dio tvojih defanzivnih duela voditi ofanzivno orijentisani fudbaleri – centarfori, krila i „desetke“ a oni, ruku na srce, rijetko kad imaju "crni pojas" iz igranja odbrane.
Pogotovo u našoj ligi jer „Što si dalje od svog gola, to si veći gospodin“, rekao bi prvi čovjek Vrbanjuše, Braco Hadžiosmanović.
Kod Željezničara je, po mom mišljenju, situacija nešto drugačija. Dobar dio defanzivnih duela vode fudbaleri iz posljednje linije, dakle oni kojima je odbrana primarni posao i od kojih se, de facto, očekuje da takve duele dobijaju.
Upravo tu vjerovatno leži dio objašnjenja zašto Željezničar ima tako visok procenat osvojenih defanzivnih duela.
Dakle, zaključak bi bio da nije svejedno ko ulazi u duel, gdje se taj duel odvija i protiv koga ga vodiš. Zato nam sam procenat uspješnosti ne govori nužno ko se najbolje brani, nego prije svega ko je najuspješniji u duelima u koje ulazi.
Toliko za ovaj put. Naravno, ne mogu završiti a da vam se još jednom ne zahvalim na podršci, povjerenju i praćenju našeg rada. Bez vas ova priča ne bi imala ni približno isti smisao, a ni mi toliko motiva da kopamo po statistikama, pametujemo o fudbalu i povremeno se pravimo da znamo više nego što zaista znamo.
Hvala vam što ste dio ove priče i do daljnjeg, per'te ruke!
Vaša Opsajd ekipa