Unatoč vrlo dobrim rezultatima naše selekcije u netom završenom reprezentativnom prozoru i dobrim izvedbama većine naših fudbalera, jedno ime „ruši internet“. Riječ je o Mirzi Ćatoviću, 19-godišnjaku koji je na posudbi u Barceloni B.
Vode se brojne diskusije, za i protiv njegovog pozivanja već sada, a argumenti s obje strane dovoljno su jaki i imaju smisla. Oni koji su protiv pozivaju se na njegov nedostatak iskustva u ozbiljnom seniorskom fudbalu, dok su oni sa „Zovi ga“- strane svoju argumentaciju zasnovali na deficitu koji selekcija Sergeja Barbareza ima na poziciji „šestice“, odnosno jednog od „osigurača“ na sredini terena.
Gdje sam ja u toj diskusiji? Polako, doći ćemo dotle, ali prvo da pokušam predstaviti Mirzu što je bolje moguće.
Mirza Ćatović prvenstveno je defanzivni vezni, ali može igrati i na poziciji centralnog veznog. U maju je napunio 19 godina i još je daleko od zenita svog razvoja. Ono što ga već danas izdvaja jeste kombinacija visine, lijeve noge i sposobnosti igranja između linija. Upravo ga taj spoj karakteristika čini toliko zanimljivim da je čak i meni, koji sam nerijetko skeptičan kada su u pitanju fudbalska poređenja, teško izbjeći pomisao na legendarnog Sergija Busquetsa.
Kada te Barcelona dovede iz Stuttgarta, pa makar i na posudbu, to je ozbiljan signal da u tebi vidi nešto posebno. Barcelona je generalno prilično restriktivna kada su u pitanju mladi igrači koji nisu prošli La Masiju. U posljednjih desetak godina nije ih mnogo stiglo u klub u kasnoj tinejdžerskoj dobi, a još manje ih je uspjelo izboriti mjesto u prvom timu.
Zato činjenicu da je Ćatović „dobacio“ do Barcelone B ne treba posmatrati kao nešto poražavajuće. Naprotiv, riječ je o sasvim realnoj razvojnoj stanici za igrača njegovih godina, pogotovo ako dolazi iz drugog fudbalskog sistema. Naravno, dolazak u Barcelonu B nije garancija da će jednog dana zaigrati na Camp Nouu, ali jeste pokazatelj da je njegov igrački profil prepoznat i da je dobio priliku za razvoj u jednom od najzahtjevnijih fudbalskih okruženja na svijetu. Jer, ne zaboravimo, i ako ga "blaugrana" ne otkupi, uvijek ima Stuttgart a to nije nimalo bezazlena alternativa.
Smatram li da ga treba zvati već u novembru? Smatram. Međutim, postoje i realne prepreke, a jedna od njih je činjenica da je Mirza standardni mladi reprezentativac Njemačke.
Naša šansa je SADA. Ako Ćatović nastavi da se razvija, postane važan faktor u Barceloni B, a onda, ko zna, možda dobije priliku i u A-timu Barcelone, na proljeće bi već moglo biti kasno. Tada bi njegov potencijal bio još vidljiviji, a Jürgen Klopp bi sigurno znao kako ga zadržati u dresu Elfa. Zbog svega toga pozdravljam inicijativu direktora reprezentacije Emira Spahića koji je vikend proveo u Barceloni, gledajući Mirzu na djelu iz prve ruke.
Jer šta gubimo ako ga pozovemo a pokaže se da Mirza još uvijek nije kalibar za našu reprezentaciju? Vrlo malo, da ne kažem ništa. Eman Kospo i Luka Đurić neki su od igrača koji su, s vrlo malo seniorskog iskustva, dobili priliku u rosteru Sergeja Barbareza. Nisu se nametnuli? Pa šta! Njihovim prisustvom u A-selekciji nismo ništa izgubili.
Ista stvar je i s Ćatovićem. U ovako mladoj reprezentaciji, kakvu selektor Barbarez i njegov stručni štab polako grade, Mirza bi se, vjerujem, snašao za čas posla. Ostaje samo pitanje je li direktor Spahić bio dovoljno uvjerljiv. Poznavajući njega i njegove manire, nimalo ne sumnjam da je nakon njihovog razgovora Mirzin „voljni momenat“ narastao do maksimuma.
Zato, selektore, zovi ga pa da vidimo imamo li novog Busquetsa u najavi!