Moje ime nisam ja, moje tijelo je posuđeno i sada sam ovdje u potrazi za identitetom.
Koliko načina da zavaram sebe dok mislim da ne znam?
Svako jutro novi izlazak sunca, novi dan, novi početak.
Nije li besmisleno nositi stari teret, jučerašnje brige i stare probleme?
Koliko puta u životu zora sviće? Koliko sam puta negirala sebe?
Sada je vrijeme - došao je trenutak da pogledam sebe u magli nebitnoga
i pružim si ruku koju od Boga tražim kao da ne znam gdje pripadam.
Svaki udah, svaki otkucaj srca dokaz su života koji se odvija.
Osjećam prisutnost, osjećam sebe...
Hvala ti što si ovdje sa mnom.
Zapis trenutka u kojem se brišu stare definicije identiteta i počinje susret sa samim sobom. O oslobađanju od tereta prošlosti, traženju pripadanja i prisutnosti koja je oduvijek bila tu.
“Moje ime nisam ja, moje tijelo je posuđeno…”
Ako si se ikada pitao tko si ispod svih uloga, strahova i priča koje nosiš — možda ćeš se pronaći u ovim riječima.