Plan je bio strašno dobar i jasan: ponedjeljak navečer 21.00, jedina ozbiljna konkurencija bila bi nam Getafe – Rayo ali avaj, neko nije dobro opr'o ruke..
Poput banjalučkog Borca, i nas pokosiše jesenji bacili koji nam začepiše sinuse i grlo, a od ionako slabašnog tijela napraviše smiješnu vreću vrijednu žaljenja i ničeg drugog. Mislim, tako je Saši. Ja sam to stoički podnio, otišao i na posao i na trening poslije, ali da sam dobro – nisam, a da ću sutra opet tako – vala neću. Dekica, čaj, daljinski i neka jesen otpočne!
Vratimo se razlogu ovog posta – vikendu iza nas.
U Premijer ligi ništa novo. Sarajevo rasipa bodove kao da su pare Ismira Mirvića, Željezničar je isto uradio protiv „malog Borca“, dok Zrinjski nastavlja da melje sve pred sobom. Borac se prehladio, tako da je do idućeg vikenda Velež taj koji nosi fenjer.
Sarajevo je počelo loše, međutim u sjajnoj završnici malo je falilo da dođe do pobjede u Bijeljini. Ekipa – enigma. Jako puno kvaliteta i širina koju nema nijedan drugi tim, ali nikako da ih pročepi.
„Pročepit će“, reče neko i postade bivši dvije sedmice poslije...
Spomenuh širinu. Ovaj put su na klupi ostali Pidro, Ivanišević i Beganović, što je, po mom skromnom mišljenju, bilo baš risky, s obzirom na potentnost koju posjeduje Radnikov trio Ghorzi, Teodorović i Bradarić. Da li se kalkulisalo zbog potencijalnih suspenzija uoči sarajevskog derbija, ne znam, ali da je koštalo dva boda – to jeste. Upravo je Ghorzi bio taj koji je domaći tim doveo u prednost.
Da budem fer, promjene u zadnjoj liniji nisu bile jedini razlog zbog kojeg je Sarajevo ostalo bez pobjede. Bordo tim ima problema s realizacijom, tek sedam postignutih golova na deset utakmica poražavajuće je malo, a pojačanje iz druge lige Saudijske Arabije, Rickardo Caraballo, još uvijek nije opravdalo epitet pojačanja. Istina, postigao je dva ključna gola u pobjedama protiv Borca i Širokog, ali da li je to dovoljno da Bartola Barišića drži iza sebe kao neprikosnovena „devetka“? Nisam siguran.
Sedam postignutih golova podijelilo je između sebe četvero igrača: ranije spomenuti Barišić i Caraballo, te Elezi (dva) i Mikić (jedan). Rekoh – premalo.
Zrinjski i Nemanja Bilbija protutnjali su Zenicom. Čelik je izgledao konkurentno do crvenog kartona Gogića, ali nakon 57. minute i vodećeg gola gostiju više nije bilo dileme o pobjedniku.
Bilbija s dva nova gola i genijalnom asistencijom nastavlja da dominira Premijer ligom i sve više mi liči na kabadahiju ispred seoske prodavnice koji „obara ruke“ sa svima i svakoga pobjeđuje, ali se ne usuđuje napustiti selo i okušati se negdje drugo. Istini za volju, Nemanji su 36 godina i taj voz je davno protutnjao, ali to ga i dalje ne sprečava da bude „najjači u raji“.
Sviđa mi se Čelik. Rekoh to još od prvog kola. Imaju ideju, imaju srce, ali nisam baš siguran da imaju i kvalitet na svim pozicijama potreban za mirnu plovidbu Premijer ligom.
Željezničarom ćemo se baviti poslije derbija, u idućoj epizodi, baš kao i Veležom i Borcem.
Ovaj vikend među našim internacionalcima neće ostati upamćen kao jedan od boljih, ali ako se potrudimo, možemo pronaći nekoliko pozitivnih primjera. Recimo, Tarikovu sjajnu partiju protiv Manchester Uniteda, novi gol Jove Lukića te dvije vrlo dobre partije Denisa Hadžikadunića protiv Ajaxa i Varaždina.
Treba spomenuti i Stjepana Radeljića, koji je ravno mjesec dana presjedio na klupi Dinama, da bi iznenada dobio priliku protiv Anderlechta u Evropskoj ligi i odigrao sjajnu utakmicu.
Razigrali su se i Nihad Mujakić i njegov Erzurumspor. Deset bodova u posljednjih pet utakmica i dva clean sheeta Nihe i drugova zaslužuju svaku pohvalu. Uzmu li bodove i Gaziantepu, koji je u užasnoj formi, eto ih na sredini tabele, s predispozicijama da napadnu i mjesta koja vode u Evropu a to bi bilo ravno pojavljivanju Gospe iznad zeničke željezare.
Kad smo već u Turskoj, šta nam je s Erminom Mahmićem? Dečko od maja nije odigrao svih 90 minuta ni u jednoj utakmici, a na svom kontu ima, ako je vjerovati Sofascoreu, pet golova i tri asistencije, računajući i reprezentaciju i klub.
Da li je Ermin žrtva taktike (3-4-3) trenera Buraka Yılmaza, u kojoj nema mjesta za kreativca u sredini terena, pa ga zato ubacuje kao krilnog napadača umjesto Kyziridisa ili Cengiza Ündera? U sredini se redaju Özdemir, Fredy i Diamande, a priliku od prve minute prije Mahmića dobio je i Ylber Ramadani.
Šta raditi, šta činiti? Ništa, nego imati strpljenja. Evidentno je da je ekipa Çoruma, uz Amed, najveće iznenađenje lige u dosadašnjem dijelu sezone, pa se možemo samo nadati da će kartoni i izostanci otvoriti put Erminu do prvih jedanaest.
Iskren da vam budem, stoput je lakše pričati nego pisati (šta ima, Kolumbo, jarane?), a pogotovo kad imaš s kim.
Nadajmo se da će Ibrulj uskoro stati na svoje nogice i da ću i ja ubijediti samog sebe da mi nije ništa, pa da odradimo epizodu. Do tada, ne propustite evropske utakmice naših internacionalaca ove sedmice i pomno zapisujte. Trebat će vam sve to poslije na kontrolnom.
Perite ruke, ne zajebavajte se.
Vaša Opsajd ekipa