U Maliju, u zapadnoj Africi, živi pleme ljudi zvano Dogoni. Vjeruje se da je pleme Dogona egipatskog porijekla, a njihovo astronomsko znanje seže hiljadama godina do 3200. godine p.n.e.
Prema tradiciji Dogona, zvijezda Sirius ima zvijezdu pratilju koja je nevidljiva ljudskom oku. Ova zvijezda pratilac ima 50-godišnju eliptičnu orbitu oko vidljivog Siriusa i izuzetno je teška. Također se rotira oko svoje ose.
Zvijezda Sirius i legenda Dogona
Ova drevna plemenska legenda bi možda pala u zaborav da je dva francuska antropologa, Marcelo Griaule i Germain Dieterlen, nisu zabilježili od četiri Dogonska svećenika 1930-ih godina.
Možda će zvučati nevjerovatno, ali ova Dogonska legenda se pokazala kao istinita. Kako su ljudi koji nisu posjedovali astronomske uređaje toliko znali o nevidljivoj zvijezdi?
Zvijezda, koju naučnici zovu Sirius B nije ni fotografisana, sve dok to 1970. godine nije načinio veliki teleskop. Ta fotografija Siriusa B, bila je dokaz da Dogonska vjerovanja nisu samo puke legende.
Prema Dogonskim usmenim predanjima, rasa ljudi iz zvjezdanog sistema Sirius po imenu Nommos posjetila je Zemlju prije mnogo hiljada godina.
Nommosi su bili ružna, vodozemska bića koja su ličila na sirene. Pojavljuju se i u vavilonskim, akadskim i sumerskim mitovima. Egipatska boginja Izida, koja se ponekad prikazuje kao sirena, također je povezana sa zvijezdom Sirius.
Nommosi su, prema legendi Dogona, živjeli na planeti koja kruži oko druge zvijezde u sistemu Sirius. Sletjeli su na Zemlju u “arki” koja se spustila uz veliku buku i vjetar.
Nommosi su bili ti koji su Dogonima prenijeli znanje o Siriusu B.
Dogonima su pružili neke zanimljive informacije o našem Solarnom sistemu: da planeta Jupiter ima četiri glavna mjeseca, da Saturn ima prstenove i da planete kruže oko Sunca.
Sve su to činjenice koje su zapadnjaci otkrili tek nakon što je Galileo izumio teleskop.
“Misterija Siriusa”-Robert K.G. Temple
Antropolog Robert K.G. Temple je bio prvi, koji je skrenuo pažnju javnosti na Dogone i njihove legende u knjizi objavljenoj 1977. godine pod nazivom Misterija Siriusa.
Naučni pisac Ian Ridpath i astronom Carl Sagan odgovorili su na Templeovu knjigu, sugerirajući da ovo moderno znanje o Siriusu mora da potiče od zapadnjaka koji su razgovarali o astronomiji sa dogonskim sveštenicima.
Sveštenici su zatim ove nove informacije uključili u starije tradicije i to je antropologa odvelo u zabludu.
Bila je to realna mogućnost, s obzirom na to da se na postojanje zvijezde Sirius B sumnjalo još 1844. godine, a viđena je teleskopom 1862. godine.
Ali, kako onda objasniti 400 godina star dogonski artefakt koji očito prikazuje konfiguraciju Siriusa i ceremonije koje su održavali Dogoni od 13. vijeka da proslave cikluse Siriusa A i B? I kako objasniti da su Dogoni znali za super-gustinu Siriusa B?
Također je važno zapamtiti da iako se čini da mnogi dijelovi legendi o Dogonima zvuče istiniti, drugi dijelovi su očigledno pogrešni. Jedno od vjerovanja Dogona je da je Sirius B zauzeo mjesto gdje se sada nalazi naše Sunce.
Fizika to jasno demantuje. Također, ako Dogoni vjeruju da Sirius B kruži oko Siriusa A svakih 50 godina, zašto održavaju svoje proslave svakih 60 godina?
Sirius je udaljen samo 8,6 svjetlosnih godina od Zemlje. Astronom W.Bessel prvi je posumnjao da Sirius ima nevidljivog pratioca, kada je primjetio da se putanja zvijezde “ljulja”. 1920-ih je utvrđeno da je Sirius B “bijeli patuljak”, čija je gravitacija uticala na valovito kretanje Siriusa A.
Bijeli patuljci su male, guste zvijezde koje slabo gore. Sirius B je, zapravo, manji od planete Zemlje. Jedna kašičica materije Siriusa B je toliko gusta da teži 5 tona.
Sirius C i matična planeta Nommosa
Dakle, da li su vanzemaljci posjetili drevnu Zemlju i prenijeli Dogonima svoje znanje? Ili je, možda, kultura Dogona bila kontaminirana od strane zapadnih posjetilaca?
Da li su Dogoni mogli imati drevna tehnička ili netehnička sredstva da saznaju ove informacije? Ili je cijela stvar jednostavno samo slučajnost?
Ova zagonetka će možda biti riješena, kada veći i moćniji teleskopi pregledaju zvjezdani sistem Sirius. Prema legendi postoji i treća zvijezda: Sirius C, a oko Siriusa C kruži matična planeta Nommosa.
Međutim, većina naučnika ne smatra nijedan dio tog zvjezdanog sistema glavnim kandidatom za život.
Kada je K.G. Temple sedamdesetih godina prvi put objavio svoju knjigu, nije bilo čvrstih dokaza o postojanju Siriusa C. Međutim, 1995. godine dva francuska istraživača, Daniel Benest i J.L. Duvent, napisali su članak u prestižnom časopisu Astronomy and Astrophysics pod naslovom “Je li Sirius trostruka Zvijezda”?
Sugerisali su, na osnovu posmatranja kretanja u zvjezdanom sistemu Sirius, da tamo postoji još jedna zvijezda. Pretpostavili su da je ta zvijezda vjerovatno “crveni patuljak” i da ima samo oko 0,05 mase Siriusa B.
Dakle, je li otkrivena matična zvijezda Nommosa? Ili je ovo samo još jedna čudna slučajnost?