Prva dimenzija selfija je da su oni, suprotno onome što ime govori, a kako navodi u svom tekstu This is why I love selfies, osnivačica io9, Annalee Newitz, upravo suprotno od sebičnog. Ona smatra da sherovanje selfija ispunjava fundamentalnu biološku potrebu ljudskih bića, a to je potreba promatranja i prepoznavanje lica. Ljudski mozgovi čak imaju posebnu regiju koja prepoznaje ljudska lica, a zove se fusiform facial area. Postoje evolucioni razlozi zašto je to tako: potreba razlikovanja prijatelja od neprijatelja, znati što neko osjeća bez riječi itd. Newitz dolazi do zaključka kako smo prije nekoliko tisuća godina na taj način prepoznavali ljude iz svoje neposredne blizine, dok danas, u moderno doba, osjećamo neku vrstu kinshipa, prema mnogo većem broju ljudi. Premda, ljudi govore da je takva povezanost ljudi na društvenim mrežama samo iluzija, mnogi ljudi koji su upravo preko fejsbuka upoznali prijatelje/partnere/poznanike ne bi se složili sa tom tvrdnjom.
U jednom drugom tekstu o selfijima: The importance of selfies as selflove, propituje se veza selfija i feminizma, koja se ogleda u mnogim tačkama. Mnoge kritike koje se upućuju na račun selfija, su osobine koje društvo često pripisuje mladim djevojkama: da su površne, tašte, očajne i lijene. Međutim, selfie se upravo suprotstavlja mainstream kulturi koja zarađuje na ženskom kompleksu inferiornosti (Nikada ne izgledam dovoljno dobro). Djevojke i djevojčice su učene od malih nogu, da se mogu osjećati dobro u svojoj koži, jedino kroz odobravanje drugih, posebno muškaraca. Selfie nudi jedan radikalan otklon od toga: jedina osoba od koje nam treba odobravanje smo mi same. Na strateški način selfiji mogu promijeniti način na koji vidimo sebe, i metaforički i doslovno.
Često nam se ne sviđa kako izgledamo na "tagged pictures", jer netko tko nas je uslikao uopće nije obraćao pažnju na to kako se mi želimo predstaviti. Izgradnja identiteta pod vlastitim uslovima je također jedna od prednosti selfija. Ti si i fotografkinja i model, što ti daje potpunu kontrolu nad vlastitim imidžom. Moram priznati da je aspekt kontrole meni lično najvažniji aspekt (ipak imam Saturn u Škorpiji u 1oj kući). Ti sama gradiš narativ o sebi. Umjesto da pustiš drugima da te definišu, kroz objektiv stvaraš sama svoj. Nasuprot uvriježenom mišljenju da se nepotrebno ogoljavaš, ti pokazuješ svijetu tačno ono što ti želiš da vidi. Sa čisto tehničke strane, ti si režiserka, koja određuje koliko svjetla će se koristiti, koja vrsta okvira će biti upotrebljena itd. Možeš potpuno izbjeći "male gaze", ako se postaviš u poziciju one koja posmatra.
Selfiji su jedna vrsta meditacije: propituju ideju konstrukta sebe, na više načina. (da li trebam opravdanje da bi bila viđena – akivnosti u koje smo uključene da bi izgradile identitet, da li trebam zadovoljavati mainstream standarde savršenog izgleda, da bi voljela svoj izgled, da li trebam povrdu drugih ljudi, kako bi se osjećala dobro). Selfie je moćan alat dekonstrukcije svih naših identiteta i mehanizama. Selfiji ne moraju uopće biti attention seeking mehanizam. Upravo suprotno, selfiji se i slikaju zbog potvrde u samom selfiju. Nije bitno koliko lajkova će selfi dobiti, osoba koja je slikala selfie je samim performansom postigla cilj.
